Ne znači ne

Studija o spolnom uznemiravanju na hrvatskim sveučilištima i primjeri prevencije problema na europskim i američkim sveučilištima

Vrijeme provedbe: 2001. godina
Donator: Ured za ljudska prava Republike Hrvatske
Voditeljica projekta: Aleksandra Štingl
Ciljna grupa: Studentska populacija izvan zagrebačkog Sveučilišta (Zagrebačko sveučilište obuhvaćeno je ranijim istraživanjem). Tri stotine studenata i studentica treće i četvrte godine sa riječkog, osječkog i splitskog sveučilišta. U ovim su uzorcima studentice bile više zastupljene od svojih kolega: od najviše 71 posto u Osijeku, 52 posto na riječkom Sveučilištu, do 58 posto u Splitu.
Cilj projekta: Istražiti prepoznaju li uopće naši studenti spolno uznemirivanje na Sveučilištu, u kojoj mjeri tu temu smatraju važnom, te jesu li možda i sami bili sudionici takvih iskustava. Upitnik je izradila prof. dr. Smiljana Leinert Novosel prodekanica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
Rezultat projekta: Istraživanje je izazvalo velik odjek u javnosti. Ono što je prethodno utvrdjeno u nizu europskih istraživanja na istu temu, potvrdilo se i u našem slučaju: nije riječ o izmišljenom problemu, već o nečemu “što živi i traje tu pokraj nas” kao odraz patrijarhalnog obrasca komuniciranja medju nadredjenima i podredjenima, ženama i muškarcima. Nije riječ o pojavi pretjeranih razmjera, govorimo li o težim oblicima spolnog uznemiravanja, ali su iskustva lakših oblika – šale, doskočice, zurenje, usmjerene najčešće na ženski dio populacije, toliko brojne da ih se smatra normalnim ponašanjem u svakodnevnom životu.